Pozor, provjera putovnica! Možda pripadate onim srećkovićima, koji se nikada zbog njihovog državljanstva nisu našli u nevolji. Kao osobe koje redovito prelaze granice, između zemlje podrijetla i zemlje njihove nove egzistencije, radnice i radnici migranti moraju taj komadić papira prečesto pokazivati. Odobrenje za boravak, tj. za boravišnu dozvolu, je reguliralo migraciju. Statistike, koje vidite na zidu, pokazuju da su zakoni o državljanstvu tek od 1999. godine ublaženi.
Kakve veze uopće ima državljanstvo s našim identitetom, osim pravnih posljedica? Da li nam je uopće potrebno državljanstvo da bismo osjećali pripadnost ili je način razmišljanja podjele ljudi na nacije i države već poodavno zastario? Postoje li uopće više ti domaći? Zar nismo već u ovom globalnom svijetu svi pomalo postali višedomovinski?
Filiz Calayir nam pripovijeda o njezinoj višenacionalnoj pripadnosti, koja se manifestira u njenim snovima: Jednom sanja na turskom, a potom na njemačkom jeziku. Je li ona samo jedna od mnogih koji se osjećaju ovdje kod kuće, a tamo na svom?
Predmeti na zidu spajaju život prije migracije sa svakodnevicom u Tirolu. Ti daleko otputovali predmeti pričaju o višedomovinskom stanju njihovih vlasnica i vlasnika. Uspomene premošćuju vremena unutarnje rastrganosti i djeluju kao katalizatori transnacionalnih životnih priča.
Baš kao i torba od školjki Clarite Rohrer, koja ju je pratila cijelim putem pri njenom dolasku u Tirol 1973. Upravo ta torba ju podsjeća na taj tako presudni trenutak odluke.
Kada bi išla na plesne priredbe u Innsbruck, Vesna Cekić bi oblačila vestu. Vesta je pripadala njezinoj baki, a održava na životu obiteljske spone s regijom grada Leskovca na jugu Srbije.
Društvene mreže, digitalna tehnika i globalna komunikacija danas nam olakšavaju održavanje kontakta. One nam omogućuju da se istovremeno osjećamo pristunima na više mjesta. Razglednice s godišnjeg odmora, koje je još kao djevojčica primila gospođa Cekić od prijateljice, ili pisma Merly Baumgartner koja je dobila od brata, djeluju već pomalo antikvarno.
Fotografija za pasoš koja je nastala neposredno prije odlaska Filiza Calayırsa 1979.g. iz Turske. Ona nosi dirndl haljinu koju joj je donio otac iz Tirola.
Posuđeno od Filiz Calayır
Ova kaseta je bila adresirana na Osmana Arıkana koji je 1972. u potrazi za poslom došao u Fulpmes u Tirol. Na njoj se mogu čuti negova majka Ismi i brat Ahmed koji se brinuo o njegovom sinu Selahatdinu u Uşaku/Turska. Oni se zahvaljuju na pošiljci novca i poručuju mu: „Ne brini za nas, dobro smo.“
Posuđeno od Selahatdina Arıkana
Pisma upućena Merly Baumgartner, rođ. Tibang, od njenog brata sa Filipina, djevojke njenog brata I njenog budućeg supruga Waltera Baumgartnera, 1978./79.
Posuđeno od Merly Baumgartner
U ljetnim mjesecima strani radnici su putovali na odmor u svoju domovinu. Ova putovanja bi uz prelaske brojnih granica trajala i po nekoliko dana. Arif Yıldırım i njegova supruga na putovanju za Tursku na bugarskoj granici, početkom 1990-tih.
Originali kod Arif Hüsein Yıldırım
Pasoš porodice Stojaković svjedoči o brojnim kontrolama, prelascima granica, kao i zahtjevima za izdavanje viza i radnih dozvola.
Posuđeno od Mirjane Stojaković
Da bi se održao kontakt, familiji su se slale fotografije sa ispisanom poleđinom. Poruke kao i insceniranje motiva sa fotografija trebali su prenijeti pozitivan utisak trenutne situacije.
Posuđeno od Nevin Genç i Abdulkadira Özdemira
Kasete i ploče jugoslovenskih muzičara i muzičarki.
Posuđeno od Olivere Ranislavljević
Kada se Lorenza Klotz, rođ. Lacson, 1979. prvi put vraćala u domovinu, bio je to povod da se priredi veliko porodično slavlje na Filipinima. Njen otac joj je tom prilikom poklonio ovaj nož čiju je dršku sam izrezbario.